DVORSKI VRT Igraonica

Uspostava emocionalnih veza

- Majka je djetetova prva i najdraža igračka. Njezin glas, dodir i osmijeh djetetu pružaju zadovoljstvo i doprinose razvoju čvrste emocionalne vezanosti. Što je dijete starije, kroz igru se možete zbližiti i bolje upoznati. Dijete će steći sigurnost i kroz sve emocionalno obojane situacije u igri učiti o sebi i svojoj socijalnoj sredini.

Otkrivanje Svijeta

- Dijete uči kroz igru, kroz igru otkriva i istražuje svijet koji ga okružuje. Znatiželja se postupno razvija te se širi polje interesa što utječe i na sve veću složenost igre.

Fizička aktivnost

- Fizička aktivnost jedna je komponenta igre. Dijete pomoću igre razvija svoju motoriku te od početnih neusmjerenih i neodređenih pokreta teži ka organiziranim i preciznim mišićnim pokretima i rekacijama. Kroz igru dijete iskušava svoje fizičke mogućnosti.

Razvoj govora

- Dijete mnogo brže uči kroz igru jer se pri tome zabavlja. U ranom djetinjstvu, čitanje slikovnica, pjevanje pjesmica ili brojalica potiču djetetov govorni razvoj i proširuju djetetov rječnik. Kasnije, u igri dijete stječe iskustvo komunikacije šro je preduvjet za nove spoznaje i stjecanje socijalnih vještina.

Razvoj socijalnih vještina

- Kroz igru dijete stupa u socijalne odnose sa sve širim krugom. Dijete u predškolskoj dobi traži sve više kontakata i interakcija sa svojim vršnjacima. Druženje s djecom pomaže pri učenju važnih socijalnih vještina kao što su dijeljenje ili čekanje na red.

Razvija smisao za humor

- Kroz igru možete pomoći djetetu da vidi svjetliju stranu svijeta oko sebe. Većina beba se počinje smijati u dobi od oko pet mjeseci, a dvogodišnjaci uživaju u praktičnim šalama s lutkama ili sl. Kasnije dijete počinje shvaćati i govorne šale. Igra je izvor radosti.

Razvoj mašte i kreativnosti

- Igra je najbolji način na koji dijete može istraživati te razvijati vlastitu maštu i kreativnost. Tu je vrlo bitno spomenuti aktivnosti crtanja, slikanja, igre plastelinom i drugim materijalima koji djetetu pružaju mogućnost stvaralačkog izražavanja.

Razvoj intelektualnih sposobnosti

- Kroz igru dijete vrlo rano počinje razvijati pamćenje i promatranje te mu igra omogućuje produžavanje koncentracije i usmjeravanje pažnje. Intelektualne sposobnosti razvijaju se u različitim igrama, od slaganja kocaka do usvajanja pjesmice. Svaka igra zahtijeva od djeteta određeni intelektualni napor.

Razvija samopouzdanje

- Poticanje razvoja samopouzdanja u ranoj dobi kroz igru je moguće na različite načine, npr. odijevanje lutke pomaže djetetu naučiti kako se ono samo može odjenuti. Roditeljsko povjerenje u djetetove sposobnosti i zalaganje najvažnije je za djetetov razvoj slike o sebi.

I ne zaboravite da je igrati se s djetetom najbolje na što više različitih načina, ali svakodnevno.

Pozovite našeg animatora

na vašu zabavu i mi ćemo

zabaviti djecu

raznovrsnim poučnim

i zabavnim igrama.

Evo nekoliko pojmova objašnjenih u knjizi Zdenke i Vladimra Grudena: “Obitelj za obitelj”

Najljepši rođendani su u krugu obitelji i najbližih prijatelja. Pozovite animatora da vam pomogne u organizaciji.

Obitelj

Obitelj je stvorena u dalekoj prošlosti i izdržala je spontane i namjerne rušitelje, objektivne i subjektivne neprijatelje.

Time (i ne samo time) opravdala je svoje postojanje.

Obitelj nam je potrebna. Potreba ju je, također, održala.

Razumijeti pojedinca znači razumjeti njegovu obitelj u kojoj jest i obitelj u kojoj je rastao.

Obitelj, pak, nije samo pod utjecajem okoline i društvenih normi nego često i generacijski njeguje određene običaje, stajališta, mišljenja… No, predanja nisu samo riječi i stajališta. Obiteljski se odnosi u raznim oblicima kao sudbina ponavljaju kroz cijele naraštaje.

Utjecaj obitelji na dijete drugačiji je od utjecaja na odraslu osobu. Ako je dijete izloženo zdravim utjecajima, otkloniti ćemo mnoge teškoće odrastanja.

Uloga majke i oca

Maleno je dijete integrirani dio majke, a ni ona nije potpuno biće bez svog djeteta. Čak i starije dijete reagira na utjecaj svog doma i zato uvijek moramo, kad je riječ o djetetu, usmjeriti pozornost na stajalište roditelja.

Ocu se u obiteljskom životu pripisuje niz uloga, npr. on je nositelj autoriteta, osoba koja odlučuje i donositelj zabrana.

Kao regularni element koji uvodi određenu mjeru i čini podnošljivim osnovni odnos s majkom. Osim toga rani očev utjecaj provodi se preko majke i služi kao put koji ga ponovno veže s njim kao zaštitnikom obitelji.

Dijete se razvija i raste u obitelji. Kroz nju je i nastalo. Obitelj je i emocionalna podrška, vježbaonica duha, model poistovjećenja i ogledalo vlastite vrijednosti.

Briga za djetetovu budućnost, za uspješnost njegova braka i skladnost njegove buduće obitelji započinje u njegovanju vlastita braka i uređenju vlastite obitelji.

Veselje roditelja optimistična je poruka djetetu da unatoč svakodnevnim problemima treba naći vremena za sebe.

Ljubav

Obitelj bi, također, trebala biti najvažniji nositelj ljubavi. Ljubiti znači težiti jedinstvu. Ljubav spaja. Obitelj je jedinstvo roditelja i njihove djece.

Ljubav majke i djeteta najčišća je i najpouzdanija veza između dvaju bića. U tom je odnosu majčina ljubav trajni čimbenik na kojeg dijete uvijek može raćunati.

Obitelj je ne samo društvena nego i filozofsko egzistencijska vrijednost. S bračnim partnerom ostvarujemo najveću intimnost susreta. Svagdašnja neraspoloženja, sitna razmimoilaženja nevažni su u odnosu na vrijednost susreta. Ne smijemo dopustiti svom unutrašnjem saboteru da iskoristi pogreške našeg partnera radi međusobna otuđenja. Uvijek se treba pitati kako otkloniti nesporazume i kako ostati zajedno.

Treba biti zahvalan svakom članu obitelji, što se svaki dan susrećemo. Susret je tolerancija, susret je izvor spoznaje, susret je- ljubav.

Braća i sestre

Braća i sestre, osim roditelja, također vrlo snažno utječu na oblikovanje osobnosti svakog djeteta. Broj djece, njihov spol, i redoslijed rađanja važni su čimbenici koji stvaraju različitost karaktera, ponašanja.

Klasična je tvrdnja da dijete reagira drukčije na rođenje prvog brata (ili sestre) nego na rođenje kasnije djece. Položaj najstarijeg djeteta nije ugodan. Riječ je, najprije, o jednom djetetu, u početku jedinom uživatelju roditeljske ljubavi koju kasnije mora dijeliti s mlađim a istodobno mora pokazivat iskrenu toplinu prema novopridošlici.

Bratski (sestrinski) odnosi ne ovise jedino o rangu, već i o dobi, spolu i inteligenciji. Kada je razlika u dobi među bračom veća od tri godine, ponašanje starijeg može biti zaštitničko i bolje ga prihvaća mlađe dijete.

Bratstvo je za dijete prijelaz iz ograničene sredine obitelji u društvo u pravom smislu riječi.

Blizanci

Drama blizanačke situacije smješta se u sukob između zadovoljstva zbog sličnosti i potrebe da se ima vlastita osobnost. Odvajanje se, najčešće, teško doživljava jer je patnja zbog samoće povezana sa zadovoljstvom zbog slobode.

A brak predstavlja prijetnju od raskida i stvara odnose ljubavnog suparništva.

Poseban je način kako se roditelji odnose prema blizancima. Nije riječ o razlici u odnosu majke i druge djece koja se smatraju jedinstvenim bićima već o pravoj situaciji trokuta. Neka istraživanja govore da majka ne može u potpunosti voljeti svoje blizance sve dok među njima ne napravi razliku a to je pak korjen nezadovoljavajućih odnosa koji dovode do poremećaja u njihovu afektivnu sazrijevanju. Tako je potreban mnogo veći napor i veća pozornost odgojiti blizance nego li veći broj djece koji nisu blizanci.

Muška djeca

Što se tiče muške djece, rašireno je mišljenje da su ona osjetljivija nego ženska. Na biološkoj razini to je i dokazano. Kod muške djece češći su strahovi, problemi u prilagodbi novoj sredini, kao što su npr. vrtići, škola i sl.

Dijete i karakter roditelja

Dijete upija u sebe karakter svojih roditelja, impregnira se svjetonadzorom, mišljenjem, oblikom emocionalnih reakcija i nizom drugih životnih dimenzija koje nalazi kod majke i oca. Kasniji životni susreti mijenjaju u većoj ili manjoj mjeri našu osnovu koja je plod ne samo poistovjećivanja s roditeljem nego i kakvoće njihova nasljednog miraza. Na taj se način nikada zapravo ne rastajemo od roditelja. Osjećajući nesvjesno njihovu nazočnost u svojemu ponašanju i u svojim idealima nikada nismo sami.

Poticati nadarenost

Treba zapamtiti da dijete postaje samo ono što može postati. Njega treba poticati u razvitku vlastite nadarenosti, a ne krojiti ga prema svojoj zamisli, prema svojim idealima.

Strogi odgoj

Strah pred društvenim autoritetima stvara nepodnošljivo ozračje u obitelji. Strogi odgoj ne vodi boljem djetetu jer su tu strogost roditelji stvorili, najčešće iz straha pred okolinom.

Tragedija je prihvatiti nametnute i neostvarive ciljeve. Štovanje autoriteta održava nedostignute ciljeve i dalje služi kao putokaz uzaludnih pokušaja. U tom slučaju treba si postaviti pitanje, kako možemo nekoga smatrati autoritetom kad od nas zahtjeva nešto nedostižno ili nama neprimjereno.

Netreba se zavarati vjerovanjem da nam taj drugi želi dobro, a da mi toga nismo svjesni.

Školovanje

Za roditelja, djetetovo je školovanje ponovno preispitivanje njihovih osobnih problema. Oni mogu odlazak u školu doživjeti kao odvajanje, kao početak djetetove autonomije i kao početak društveno prihvatljive individualizacije. Roditelji projeciraju na djetetov život vlastitu nesigurnost a na nastavnike poteškoće koje su sami imali u razredu u odnosu na autoritet ili prenose na učitelja vlastite roditeljske poteškoće iz kojih proizlaze zahtjevi za dobrim školovanjem.

Tako se djtetov uspjeh ili neuspjeh doživljava kao vlastiti triumf ili poraz.

Roditelji će odigrati bitnu ulogu u sklonosti ili indiferentnosti djeteta prema školi ili pak njegovu eventualnu suprotstavljanju školi.

Odgoj – umjetnost i umijeće

Odgoj djece je- i umjetnost i umijeće. U tome su najznačajniji čimbenici- iskrenost prema sebi samom i dobro poznavanje osobnih potreba. Dobar odgajatelj razlikuje svoje iskreno nastojanje da pomogne djetetu u njegovu razvoju od vlastitih potreba za dokazivanjem da je uvijek u pravu.

Svakome je teško odrasti.